Učenica OŠ Andrije Kačića Miošića iz Donje Voće nominirana za osobu godine Varaždinske županije

Melanija Hrgarek, učenica VII.a razreda OŠ Andrije Kačića Miošića iz Donje Voće u tradicionalnoj akciji lista „Varaždinske  vijesti“ nominirana je za osobu godine Varaždinske županije uz još 62 kandidata.
Naime, Melanija je odlična učenica, uključena je u niz školskih izvannastavnih aktivnosti  ( mješovita grupa, keramičarska grupa), a kao izvanškolske aktivnosti odabrala je Mlade vatrogasce u sklopu Dobrovoljnog vatrogasnog društva Donja Voća s kojima je bila i sudionicom različitih natjecanja od međuopćinske do državne razine te Karate klub Ivanec u kojem trenira od  8. godine života.
U posljednje dvije godine proglašena je sportašicom Grada Ivanca što je i bilo razlogom, uz niz njezinih rezultata, za ovu nominaciju. Općina Donja Voća nagradila ju je uz Dan općine, a škola pohvalila na kraju školske godine. Melanija ima ukupno  108 medalja i 12 pehara, a najvrjednije su dvije srebrne medalje s državnih natjecanja.

INTERVJU SA MELANIJOM HRGAREK
 
KADA SI POČELA TRENIRATI KARATE I ŠTO TE MOTIVIRALO DA POČNEŠ TRENIRATI?

-Karate sam počela trenirati sa 8 godina, a treniram ga zato jer mi je to zanimljiv sport. Bilo mi je dosadno kod kuće, otišla sam na trening pogledati kako ostali treniraju pa sam se zainteresirala za taj sport.
 
GDJE SI POČELA TRENIRATI KARATE I GDJE SADA TRENIRAŠ?

-Karate sam počela trenirati u Donjoj Voći u  školskoj dvorani gdje je „Karate klub Ivanec“ jedno vrijeme održavao treninge, ali su ih zbog nezainteresiranosti  ukinuli pa sam se preselila u stožer „Karate klub-a Ivanec“.
 
TKO TI JE NAJVEĆA PODRŠKA I TKO JE NAJVIŠE PONOSAN NA TEBE?

-Najveća podrška su mi moji roditelji i brat, a oni su ujedno i najponosniji na mene. Tata mi je najbolji i najvjerniji gledatelj i navijač.

TVOJ STARIJI BRAT DOMAGOJ TAKOĐER TRENIRA KARATE TE OSVAJA RAZNE MEDALJE, TRENIRATE LI PONEKAD ZAJEDNO?

- Ponekad.
 
JESU LI MEDALJE POČELE STIZATI ODMAH ILI SI IPAK NEKO VRIJEME UPORNO TRENIRALA?

-Neko vrijeme sam trenirala i mučila se i tada su počele stizati medalje, a i nisam mogla ići na natjecanja prije položenog žutog pojasa.
 
ŠTO TE TJERA DA I DALJE UPORNO TRENIRAŠ IAKO VEĆ IMAŠ PUNO MEDALJA?

-Želim postići nove uspjehe da na mene budu ponosni moji roditelji,  KK Ivanec,  kraj, škola, a na kraju svega da i ja sama budem ponosna na sebe i zadovoljna svojim sportskim životom.
 
KOLIKO IMAŠ UKUPNO MEDALJA? KOJE SU TI OD NJIH NAJDRAŽE?

-Imam 108 medalja i 12 pehara, a najdraže su mi 2 srebrne medalje sa državnog prvenstva.
 
POSTOJI LI NEKI NASTUP U TVOJOJ KARIJERI KOJEG SE SJEĆAŠ S POSEBNOM RADOŠĆU?

-Da, na memorijalu u Zagrebu jer sam tamo osvojila 1.mjesto i najbolje sam se borila u svojoj karijeri bar tako kažu moj otac i moj trener.
 
KAKVI SU TVOJI POTIVNICI?

-Moji protivnici su vrlo jaki i borbeni te se trebam jako potruditi da ih pobijedim.
 
KAKO SE OSJEĆAŠ NAKON POBJEDE?

-Nakon pobjede osjećam se radosnom, ponosnom na sebe.
 
KAKO SE OSJEĆAŠ NAKON PORAZA?

-Nakon poraza se osjećam tužno, razočarano, ali s vjerom u sebi da ću sljedeći puta biti bolja.

 

Intervju:Suzana Kralj

Objavljeno: 25.01.2012. | Najave i događanja