Župa Voća

Župa Voća se spominje u prvom cjelovitom popisu župa zagrebačke biskupije davne 1334. godine, kao Parochia antiqua (u prijevodu - od pamtivijeka), odnosno, Ecclesia S. Martini apud Woycha. U vrijeme Osmalijskih napadaja na krajeve u varaždinskoj okolici, župa biva utrnuta, a njome upravlja župnik iz Vinice. Kasnije župnik Marko Medvedec kao moguće razloge ukinuća župe navodi: ruševnost crkve, nedostatak svećenika, pomor ljudi zbog nekih od epidemija, slabo materijalno stanje župnika i župljana… Ipak, čini se da je izostavio glavni razlog: turska pustošenja po varaždinskom kraju i odvođenje ljudi u ropstvo: 1472., 1477., 1483., 1530. i 1552. godine.

Redoviti vjerski život vraća se u Voću 1651. godine. Prema zapisima iz 1808. godine, prilikom kanonske vizitacije arhiđakona Stjepana Šoštareca, navodi se da je, 13. ožujka 1651. godine, ugovorom o obvezama i pravima župnika i župljana između župske zajednice Voća (Communitatem Vochensem) i varaždinskog arhiđakona Ivana Baršića (Ioannes Barsich), ponovno uspostavljena bivša župa Voća. Župne Matice u Voći vode se od 1681. godine. Voćanska župna crkva posvećena je 4. srpnja 1756. godine. Sagrađena je još nekoliko desetaka godina prije posvećenja, i to u nekoliko navrata. Najprije je izgrađeno svetište, ali zbog premalenog prostora tadašnji župnik Petar Jambreković 1671. godine odlučio ju je produljiti i proširiti. Drugi župnik Martin Poljak odlučio se na dogradnju dviju kapelica koje su se gradile u razdoblju od 1736. do 1741. godine i crkva tada dobiva oblik grčkoga križa. Prvo se gradila kapela Blažene Djevice Marije, za koju je kip nabavljen u poznatome svetištu Zell u Austriji, a oslikao ju je poznati fresko-slikar Ivan Krstitelj Ranger. Svod kapele prikazuje Marijino uznesenje na nebo, dok bočni medaljoni prikazuju prizore iz Marijina života. Posebno zanimljiva i nadaleko poznata je slika na luku kapele koja prikazuje dvije žene koja jedna drugoj pružaju ruku, dok drugom drže štitove Hrvatske i Štajerske. Svetište su oslikali lepoglavski Pavlini iz tzv. Rangerove škole i to po skicama samoga Rangera iz 1749. godine. Zadnji dio crkve od propovjedaonice, u drugoj polovici 18. stoljeća, oslikao je također poznati slikar Anton Dovečer. Kolatori (dobrotvori) župe i župne crkve od starine bili su grofovi Draškovići, a kasnije kolator postaje grof Josip Bombelles, kao vlastelin dvora Zelendvor-Opeka.

Danas Župa sv. Martin biskup Donja Voća pripada Ivanečkom dekanatu u Varaždinskoj biskupiji.

Voćanska župna crkva posvećena je 4. srpnja 1756. godine.
Sagrađena još nekoliko desetaka godina prije posvećenja, i to u nekoliko navrata. Najprije je izgrađeno svetište, ali zbog premalenog prostora tadašnji župnik Petar Jambrehović 1671. godine odlučio ju je produljiti i proširiti. Drugi župnik Martin Poljak odlučio se na dogradnju dviju kapelica koje su se gradile u razdoblju od 1736. do 1741. godine i crkva tada dobiva oblik grčkoga križa.
 
Za kapelu Blažene Djevice Marije, bočni olatar u Župnoj crkvi Sv. Martina Biskupa, kip je nabavljen u poznatome svetištu Zell u Austriji, a oslikao ju je poznati fresko-slikar Ivan Krstitelj Ranger. Svod kapele prikazuje Marijino uznesenje na nebo, dok bočni medaljoni prizore iz Marijina života.Posebno zanimljiva i nadaleko poznata je slika na luku kapele koja prikazuje dvije žene koja jedna drugoj pružaju ruku, dok drugom drže štitove Hrvatske i Štajerske. Svetište su oslikali lepoglavski Pavlini iz tzv. Rangerove škole i to po skicama samoga Rangera iz 1749. godine. Zadnji dio crkve od propovjedaonice, u drugoj polovici 18. stoljeća, oslikao je također poznati slikar Anton Dovečer.

Od sakralnih objekata u Donjoj Voći imamo i kapelu sv. Tome apostola (to je crkva kod groblja) i kapelu sv. Ivana Krstitelja (kapela u Gornjoj Voći).

Vijeće Europe pokrenulo je program Kulturne rute Vijeća Europe 1987. godine s ciljem predstavljanja zajedničke kulturne baštine, boljeg razumijevanja europskog kulturnog identiteta te oblikovanja zajedničkog kulturnog prostora.Uz očuvanje prirodne i kulturne baštine, program promiče održivi razvoj, obrazovanje, edukativnu i kulturnu razmjenu, a obogaćivanjem kulturne turističke poude otkriva manje atraktivne i poznate destinacije u kojima potiče kulturni, društveni i ekonomski razvoj. Republikom Hrvatskom prolazi 11 kulturnih ruta, čime je Hrvatska prepoznata kao destinacija bogatog kulturnog naslijeđa. A u Donjoj Voći nalazi se jedna od njih i to Ruta svetog Martina. Ukupno 44 župne crkve posvećene sv. Martinu Biskupu diljem Hrvatske prenose živu martinsku tradiciju, a gotovo 200 crkava, kapela, svetišta i toponima diljem Europe svjedoče o snazi kulta ovog ranokrščanskog sveca.

Europska mreža kulturnih centara sveti Martin simbolički je povezana Stopom sv. Martina – jedinstvenoj poveznici europske martinske tradicije, koja svo¬jom višestrukom simbolikom ima za cilj zbližiti martinska mjesta, njihove ljude i običaje u svoj raznolikosti, dijeleći i promičući zajedničke vrednote koje razotkrivamo u bogatoj europskoj ma¬terijalnoj i nematreijalnoj baštini sv. Martina. Riječ je o maloj skulpturi velike simboličke vrijed¬nosti, simbolu kretanja, putovanja i otkrića te novih susreta i poznanstava. Ističući hodanje Stopa sv. Martina promiče i zdrav život te dijeljenje – ključne martinske inicijative zajedništva.

Za Martinje 2017. godine otkrivena je osamnaesta Stopa sv. Martina u Hrvatskoj, u Donjoj Voći, drevnoj martinskoj župi koju resi barokna crkva sv. Martina duge povijesti i bogate umjetničke baštine.